Auh... osetljiv sam na genetiku, predosećam jedan poduži i prilično džangrizav post.
Citat:
puzap:Zaista je veliko pitanje kako će oni delovati na ljudski genetički materijal. Odgovor sa apsolutnom sigurnošću niko ne može da da.
Evo ja mogu. Nikakav.
Citat:
puzap:Volela bih, takođe, da mi salec objasni kako će se to geni 'ukrstiti sa svojim prirodnim i gajenim rođacima', ako se ne ubace u genom. (Ne bih da zvučim previše profesorski i da 'smaram', što bi rekli mladi, ali ako salec želi mogu mu objasniti da je ovo što on navodi nemoguće.)
salec je očigledno mislio na razmenu genetskog materijala između srodnih "prirodnih" i GM bakterija. Bakterije su, i to se zna odavno, u stanju da razmenjuju genom na čak tri načina. Tako da, baš me zanima kako ćeš mu objasniti da je to nemoguće.
puzap, logika ti je potpuno pogrešna. To što su oni genetski modifikovani nema ama baš nikakve veze sa mogućnošću da promene naš genom. Istina je da Herpesviride mogu da menjaju genom ciljnih ćelija --> dakle, genetski modifikovani mikroorganizmi mogu da menjaju genom ciljnih ćelija ??? Kakva je to nakaradna dedukcija? Ako bi takvi zakoni logike vladali u naučnom metodu, onda bih ja mogao komotno da kažem: Istina je da virusi mogu da se razmnožavaju samo unutar ćelija čoveka, znači, i genetski modifikovani psi (koji su otprilike srodni sa virusima koliko i bakterije) isto tako mogu da se razmnožavaju samo unutar ćelija čoveka.
Ovde neću raspravljati o svim štetnim stranama genetski modifikovane hrane i mikroorganizama, jer je činjenica da ih ima i da ih uvek može biti, uglavnom nutricionističkih. Ali voleo bih da jednom za svagda raskrinkam mit o tome da GM hrana može da promeni genom konzumenta.
Mislim da je linija misli kojom ljudi pokušavaju da idu:
a)genetska modifikacija -> mogu da se pojave aberantni proteini
b) proteini mogu da funkcionišu kao enzimi
c) enzimi (između ostalog )regulišu replikaciju i sintezu genoma ćelije
a,b i c, stoje kao potpuno legitimne premise. Ali pazite kako se izvode pogrešni zaključci:
d) aberantni proteini mogu da slučajno postanu enzimi i postoji šansa da će spadati u onu grupu enzima koja ima genom-menjajuće karakteristike.
e) naš genom će biti modifikovan ovim aberantnim proteinima.
Naprosto, ne znam gde da počnem da rasturam ovu galeriju pogrešnog rezonovanja. Prvo, razvijamo a). Ako se i pojave aberantni proteini, oni će u najvećem broju slučajeva biti procesovani i rastureni unutar organizma bakterije koja ih proizvodi.
Razum 1 : Teorija modifikacije ljudskog genoma 0
Dalje, šansa da se slučajno promenom genoma neki protein konvertuje u funkcionalan enzim je blago rečeno smešna. Ne, šansa da dobiješ sedmicu na lotou je smešna; a šansa da neki protein nasumice stekne enzimsku funkciju je mnogo, mnogo puta manja od šanse za sedmicu. Koga interesuje obrazloženje, molekularnu biologiju u šake.
Razum 2 : Teorija modifikacije ljudskog genoma 0
Ali uzmimo, moje zabave radi, da je moguće i da se desi. I da mi ne primetimo da GM mikrobi proizvode ovaj protein u velikoj količini.
Pa šta onda? Taj protein
nikada neće stići do našeg genetskog materijala. Zašto? Ćelijske membrane su hidrofobne, proteini su polarni, a ja tu priču neću da razvijam jer je bog dao udžbenike iz hemije za srednju školu pa nadalje. Posledica: Proteini ne mogu tek tako da prođu kroz ćelijsku membranu!
Razum 3 : teorija modifikacije ljudskog genoma 0
Jedine ćelije u telu koje bi mogle da apsorbuju ovaj fiktivni protein-enzim jesu enterociti koji apsorbuju hranu u crevima. I to je
jedino mesto gde bi ovaj enzim mogao da uđe unutar ćelija našeg organizma.
Pa šta i ako uđe u ćeliju? Hoće li on nekim magičnim transportnim sredstvom biti prevezen direktno do genetskog materijala? Naravno da neće. Sve što enterociti pojedu ide u posebne vezikule i odmah se razbija! Tako da je naš fiktivni protein zločinac u stvari osuđen da čami izvan naših ćelija. Neću da pripišem novi poen razumu jer je ovo samo detaljisanje prethodnog "poena".
Ali hajdemo dalje. Pretpostavimo da, protivno svim zakonima rasuđivanja, ovaj enzim uđe u ćeliju, i stigne do genetskog materijala iste.
Pa šta onda?Sigurno neće u naš genom ugraditi nove gene, (jer je u pitanju usamljeni enzim i nema šta da ugradi); jedino što može da uradi je da poremeti neki genetski mehanizam što će dovesti do oštećenja genoma.
Pa šta onda?Postoje vrlo složeni mehanizmi reparacije genoma, i odbrambeni mehanizmi koji ćeliju šalju u samoubistvo ako joj se genom ošteti. Taj vaš enzim koji uđe u ćeliju će samo uspeti da je ubije, a okolne ćelije će se namnožiti i popuniti prazninu.
Razum 4 : teorija modifikacije ljudskog genoma 0
Otvoren sam za revanš... ovaj, kontraargumente.
E sada, ako vam već treba nešto čega ćete se plašiti kada je GM u pitanju, plašite se mogućnosti da modifikovane bakterije razviju neki niskoinfektivni toksin. Plašite se mogućnosti da modifikovani kukuruz počne da proizvodi izo- forme aminokiselina koje bi mogle da nam naškode akumulacijom u organizmu. Plašite se mogućnosti da amerikanci upravo sada menjaju sekvencu nukleotida u bakteriji variole.Ili da konstruišu novi HIV soj, što već i te kako može da dovede do prekrajanja genoma. Ali ne, ljudi se u svojoj beskonačnoj mudrosti plaše jedinog neverovatnog scenarija: da će doći do degradacije genoma zahvaljujući jedenju genetski modifikovane hrane.
In a game of chess you must never let your opponent see your pieces - Zap
Brannigan