Bilo je i svetlih primera, tipa Sever iz Subotice i slične firme, koje su čak i 90-ih dobro poslovale, a onda 2000. upala banda, oterala direktora koji ih je preklinjao da ne staje proizvodnja, jer nemci neće tolerisati ni dan kašnjenja... i naravno uništili firmu koja je dobro radila, iako je direktor bio SPS kadar.
Ne postoji dobra i loša politika, dobra i loša stranka, postoje samo sistemi i stranke gde je većina bolja ili lošija, ali sve zavisi od ljudi. Otprilike, kao što su po nekim selima klali četnici običan narod, a u nekim drugim selima isto to radili partizani, jer u jednom selu su pošteni ljudi išli u četnike dok su u partizane išli neradnici i lopovi, u drugom selu su pošteni išli u partizane, a bagra u četnike. Eto, tako i posle Drugog svetskog rata, sve zavisi kakav je čovek negde došao na čelo partije, bio glavna vlast u selu, gradu, firmi...
U tom smislu je taj Socijalizam bio loš, jer nije birao kadrove po kvalitetu, nego po podobnosti, pa se tu i tamo našao poneko podoban ko je istovremeno i sposoban, ali je uglavnom bilo suprotno, da su pobodbni bili nesposobni i slabog znanja, jer to im je i bio motiv da budu podobni, inače bi verovatno čistili ulicu, a možda ni to.
Uglavnom se tog perioda u smislu dobre i redovne plate i dobijanja stanova sećaju oni koji su danas ostarili, ako su uopšte živi, jer to je period kad su bili mladi, a mladost je lepša od starosti čak i ako ste imali manje (Fiću umesto danas neki bolji auto) i više se mučili i radili.
Imao sam ujaka koji je stalno hvalio to vreme, a posebno 90-ete za vreme Sloba, stalno pričao koliko je bio jeftin hleb, mleko... a to što se čekalo od 5 ujutru u redovima mu je bilo zanemarivo, i stalno je posle 2000. provocirao sve one koji su kritikovali te 90-e frazom "vi ste hteli promene, eto vam promena..."
A generalno, niti su valjale te 90-e, niti je posle 2000. urađeno ono što je trebalo da se uradi (lustracija, otvaranje dosjea...).