RAČUNARSTVO I INFORMATIKA U SREDNJIM ŠKOLAMA U SRBIJI
Dotrajali kompjuteri i teški programi
Umesto da đake nauče ono što mogu odmah da primene, profesori ih često teraju da uče komande napamet ili insistiraju na dosadnom programskom jeziku paskal
Naši svršeni srednjoškolci upisuju fakultete bez dovoljno znanja iz računarstva i infomratike, uprkos tome što su to učili u prethodnom školovanju. Kada dobiju indeks, moraju uglavnom da uče sve iz početka. Tako ih, na primer, na građevini čeka "Uvod u primenu računara".
- Predmet nije u redovnom rasporedu časova, nedostaju dobri nastavnici, predavanja su često naporna, škole su loše opremljene... nabraja za "Politiku" prof. dr Nikola Klem probleme koji pritiskaju i otežavaju nastavu iz računarstva i informatike u srednjim školama.
Naš sagovornik je po struci elektroinženjer, a računarske predmete predaje na beogradskom Građevinskom fakultetu. Na Vojno-tehničkoj akademiji drži časove iz informatike jedan i dva. Kao član komisije učestvovao je u izradi programa za računarstvo i informatiku koji se od 1995. godine primenjuje u srednjim školama u Srbiji.
Potcenjivanje informatičara
Prema njegovim rečima, kadrovi su jedan od najvećih problema. Profesori informatike u školama imaju veću normu časova od drugih nastavnika jer se smatra da je blok nastava manje vredna. Nedostaju i dobri stručnjaci iz ove oblasti pošto kod nas faktički nema adekvatnog školovanja za taj predmet. Reč je i o nauci koja se brzo menja i razvija, a škole nemaju para da obezbede kurseve i literaturu za nastavnike. Mnogi dobri profesori, zbog malih plata, napuštaju prosvetu. Veliki broj matematičara predaje informatiku u školama, a istovremeno vreba mesto nastavnika matematike.
- Profesori koji su fakultetske diplome stekli onda kada nije bilo personalnih računara i aplikacionih programa najčešće insistiraju na jednom manjem delu nastavnog programa koji je vezan za programiranje (programski jezik paskal), a veliki deo programa uopšte ne rade. Često se izgovaraju nedostatkom odgovarajuće računarske opreme. Na taj način "ubijaju" decu. Ona zapravo omrznu predmet, pošto rade teške stvari potrebne relativno malom broju profesionalnih programera. Bolje bi bilo da uče ono što mogu odmah da primene, objašnjava naš sabesednik, ukazujući da pojedini nastavnici od učenika traže da nauče napamet komande, što je bespotrebno.
Dok gimnazijalci sve četiri godine uče računarstvo i informatiku, dotle đaci srednjih stručnih škola ovaj predmet imaju samo u prvom razredu, pa i ono što tada nauče zaborave dok dođu na fakultet ili počnu da rade.
- Učenici stručnih škola ne rade programiranje, već samo obradu teksta, odnosno, obučavaju se za rad na računaru. U programu je određen blok od 60 časova ali sa nedefinisanim sadržajem, upozorava Klem, napominjući da je prerano u prvom razredu tražiti od učenika da se obuče da primenjuju računar u oblasti struke.
Dovitljivi direktori
Mnoge škole su loše opremljene, mada ima i onih dobro snabdevenih kompjuterima. Zahvaljujući dovitljivosti direktora i nastavnika u mnogim školama je rešen i problem blok nastave. Vežbe su nekako "udenute" u redovan raspored časova.
- Četvrta beogradska gimnazija je dobro opremljena računarima, koji su nabavljeni pre sedam godina, ali su za školske potrebe i dalje odlični. Imamo dva kabineta i 21 kompjuter. Svaki učenik ima svoj kompjuter pošto se odeljenje na vežbama deli u dve grupe, objašnjava profesorka Miroslava Mihajlov, koja je kao diplomirani matematičar u ovoj školi donedavno predavala računarstvo, a sada drži časove matematike.
Prema njenim rečima, u Četvrtoj gimnaziji izvodi se kvalitetna nastava informatike, ali zamera sastavljačima nastavnog programa što se ovaj predmet ne razlikuje u prirodnom i društvenom smeru. "Društvenjaci" bi, smatra ona, trebalo samo da se obuče za korišćenje računara, to jest, gotovih programa, a "prirodnjaci" bi morali da nauče i da prave i da koriste programe, jer se pripremaju za fakultete na kojima će im to biti potrebno.
Da ovladavanje veštinom korišćenja računara u eri kompjutera predstavlja zapravo sticanje opšte pismenosti smatra i mr Dušanka Bošković, profesor informatike u Trećoj beogradskoj gimnaziji. Ona, međutim, upozorava da je besmisleno razdvajati teoriju od vežbi kako se sada radi u školama. Apsurdno je i to što u prvoj godini gimnazijalci ovaj predmet uče samo teorijski u učionici. Zato profesorka Bošković predlaže da teorija i vežbe budu zajedno u okviru jednog časa i da se to sve radi u kabinetima, odnosno, za računarima kako bi učenici mogli odmah da primene ono što im nastavnik ispredaje.
- U četvrtom razredu đaci uče nove informacione tehnologije: Internet, veštačku inteligenciju, multimedije, virtuelnu stvarnost. A školski računari nisu priključeni na Internet! Imamo 15 dotrajalih i zastarelih računara. Ne rade uvek svi, a u odeljenjima ima i po četrdesetoro dece, upozorava profesorka Treće gimnazije, ističući da bi već od petog razreda osnovne škole deca trebalo da uče računarstvo kao obavezan predmet.
Prema njenom mišljenju, neophodno je da se napravi korelacija između ovog i ostalih predmeta, kako bi učenici mogli da na kompjuteru stiču znanja iz drugih oblasti, da uče srpski, biologiju, hemiju, muzičko... i da se za takav vid nastave obuče i profesori ostalih predmeta. Planove, programe i udžbenike treba, takođe, osavremeniti.
Izborni predmet
U Desetoj beogradskoj gimnaziji nastavnici i đaci bili bi prezadovoljni kada bi se još jedna učionica napunila kompjuterima i tako pretvorila u kabinet za računarstvo i informatiku.
- Snalazimo se i ovako sa jednim kabinetom. Odeljenje podelimo u dve grupe, pa tako na jedan računar dolaze dva učenika. Računari su u lokalnoj mreži, objašnjava profesorka Maksimović.
Ona naglašava da je programski jezik paskal dobar, ali da ne treba da bude zastupljen kroz sve četiri godine u gimnazijama.
- Nemaju sva deca "kliker" za programiranje i možda bi bilo bolje da to bude izborni predmet, ali ne od prvog razreda, već od drugog. U prvom razredu je deci sve novo, tek su kročila u gimnaziju, pa ih ne treba još dodatno opterećivati. Ostalima kojima ne ide programiranje treba samo omogućiti da steknu opšta znanja o računarima.
Aleksandra Brkić
--------------------------------------------------------------------------------
Otkucaj srca na kompjuteru
Računarstvo i informatika trebalo bi da u svim srednjim školama bude opšteobrazovni predmet, da se nastava zasniva na primeni računara. Prema zamisli prof. dr Nikole Klema, u prvom razredu učenici bi učili opšte pojmove o računaru.
- Naučili bi da rade sa grafičkim - operativnim sistemom. Savladali bi obradu tekstova na računaru, računarske komunikacije, kao i primenu multimedija - kaže Klem.
On predlaže da u drugom razredu deca rade sa programima za tabelarne proračune i grafički prikaz rezultata, na programima za crtanje i obradu slika, da nauče da na kompjuterima prezentuju razne stvari. U trećem razredu učenici bi trebalo da rade sa bazama podataka, a u četvrtom da računare koriste u okviru pojedinih struka ili oblasti. Na primer, u ekonomskim školama da rade na programu za finansijsko knjigovodstvo.
- Kada bi ovim redosledom đaci savladali oblast računarstva i informatike tako stečeno znanje mogli bi da koriste i za učenje drugih predmeta. Ako, na primer, u prvom razredu nauče rad sa multimedijalnim dokumentima onda će na časovima biologije moći da na računaru vide rad srca i krvotok, da čuju otkucaje i šumove, objašnjava Klem, naglašavajući da računarstvo u osnovne škole može eventualno da se uvede samo kao vannastavna aktivnost.
politika 25.octobar 2001. Telekom ucestvuje samo sa 5,46
www.aikstednja.rs mesec stednje 2010/
www.snajper.rs servis za media planiranje na Internetu