Citat:
Bojan Basic:
Naravno, nisam ja osluškivao...
Naravno, opet nisam ja smislio da se to tako piše...
Priznajem, nisam odabrao.....
Ovo, zaista, nije potrebno – ispada kao da te ja optužujem za nešto – naprotiv,
zahvaljujem ti na tvom nastojanju da objasniš ili saopštiš ono što se zvanično smatra
ispravnim.
Na osnovu tih saopštenja ja zaključujem (možda pogrešno – ali to sam ne mogu znati)
da u srpskim rečima glasovi
l i
n nisu „izdržali” kao nosioci sloga, pa je
l
prešao u
u: stlp, vlča, vlk, vlna – stup, vučja, vuk, vuna (za glas
n ne znam
primer u srpskim rečima).
Dakle, u srpskom jeziku koji je u upotrebi nema reči u kojima su sonanti
v,j, l, lj, n, nj i
m
nosioci sloga, izuzev reči koje su stranog porekla.
Činjenica je da glas
r nije izgubio to svojstvo u upotrebnom srpskom jeziku i to ga
izdvaja po njegovim kvalitativnim osobinama iz bilo koje grupe glasova u koju je
svrstan ili u koju bi mogao biti svrstan.
Ni jedan glas u srpskom jeziku nema takva svojstva kao glas
r.
Po tome bi on sam mogao biti posebna „grupa”.
(ne u smislu međusobne različitosti svih 30 glasova – već u smislu njihovih osobina).
No, kao što si rekao, on je svrstan u sonante, hteo ja to ili ne, uostalom, ko mene pita,
ali, valjda, ne smeta moje razmišljanje o tom na ovaj način jer verujem da ni oni koji
su odlučivali o zvaničnoj ispravnosti te stvari nisu bili baš sasvim saglasni.