Citat:
Balša:
Drugàčijē rečèno, tî smâtrāš da bi öbavezno* bèležēnje àkcenātā bílo dòbra idéja?
Tačno tako. A pošto se silazni akcenat može naći samo na prvom slogu, akcenatski (pisano) neobeležena reč bi podrazumevala kratkosilazni akcenat na prvom slogu.
Citat:
Pa u tôm slučáju (ili slüčāju) bi bàrem 50% stanovníštva (ili stànōvnīštva) òstalo nèpismeno, jer su näprosto glúvi za àkcente, ili su iz kràjēvā (nèkī bi rèkli: krajévā) gde se àkcenat veòma rázlikujē od knjìžēvnōg.
Nije stanovništvo gluvo za akcente, već uglavnom ni ne znaju da isti mogu i da se beleže. Kada bi oni, recimo, postali obavezni u pismu, i kada bi neko dete od malena na tv-u gledalo ovako titlovan film, pa čitalo ovako titlovane stripove, i naravno ovo učilo u školi od prvog razreda, mislim da ne bi bilo nikakvih problema kod pisanja.
A što se tiče krajeva gde se drugačije govori, akcentacija u pismu bi bila od velike pomoći da ljudi u samom startu nauče kako se šta pravilno izgovara. Naravno, daleko od toga da sam protiv dijalekata i da smatram da svi treba pravilno da govore. Pa ni ja ne govorim pravilno u potpunosti, i neke propisane norme za izgovor nikad nemam ni nameru da koristim (uvek ću reći "televîzija", "žëna", a ne "telèvīzija" i "žèna").
Citat:
Iz prostog razloga što ta dva "e" jesu jedan te isti glas, sa različitim akcentom.
Mogu se i drugačije gledati stvari (kao što slutim da ti pokušavaš) - može se, naime, reći da se dva "e" s različim akcentom imaju smatrati različitim vokalima. No u tom slučaju ne bi u srpskom bilo pet vokala, nego dvadeset pet, plus još pet različitih glasova "r".
Pa nije baš tako. Svako "a" jeste jedan isti glas, pošto je u svakom "a" (snaga, grad, gräd, bazen) položaj je artikulacija glasa ista, a dužina i akcenat variraju. Isto važi i za "i" i "u", ali ne za "e" (r
ep muzika, mačiji r
ep), kao ni za "o" (pr
olaz, p
obuna).
Citat:
I ne samo to. Pošto se u srpskom akcenat reči često menja u deklinaciji i konjugaciji, onda bi reč "stô" u genitivu ("stòla") imao ne samo nastavak za genitiv, već i različit vokal. Isto važi i za "brôj" / "bröja", "kljûč" / "kljúča", itd.
Kao što rekoh, na akcentaciju pri pisanju ne gledam kao na stvaranje novih glasova, već pre svega na jasno definisanje kako se šta čita. A eto, što se brojeva i ključeva tiče, dakle kad se ovako akcentuje, nema zabune da li nema kljúča ili nešto kljùčā.
Citat:
To bi bilo kakav gramatički opis pretvorilo u pravu noćnu moru, zar ne?
Ne kažem da bi ovakva promena bila laka, nijedna nije, to naš narod dobro zna ;), ali smatram da se ona bazira na nečemu što itekako ima smisla, što bi, po meni, bilo lako usvojivo...
Citat:
Dark Icarus:
Mi imamo koliko-toliko fonetsko pismo, i govorenje jedne stvari a pisanje druge bi bio ogroman presedan u našem jeziku. Usput nepotreban i komplikujući. Ako čovek kaže "potkrepiti", zašto bi onda pisao "podkrepiti"? Nema mi mnogo logike. Nije naš posao, kao prosečnih korisnika jezika, da olakšavamo posao filolozima, lingvistima i leksikolozima tako što ćemo na silu zadržavati starije oblike reči ili zadržavati (ali samo u PISANOM jeziku) sve arhaizme iz reči. Naprotiv, svaki jezik ima svoju prirodnu evoluciju, koju definitivno treba pustiti da ide svojim tokom. Pismo definitivno ima povratni uticaj na izgovor, tako da bi držanje za zastarele oblike reči sigurno usporilo razvoj jezika.
Isto važi i za gubljenje suglasnika. Suglasnici se gube u usmenom govoru, i to samo zato što je prosečnom govorniku nakaradno da izgovori neku reč (npr. "poddati") - pa šta? Svaka promena u usmenom govoru treba i mora biti praćena promenom u pismu. Bar u jednom fonetskom pismu; za druga ne garantujem.
Razumem šta hoćeš da kažeš, ali se baš o tome i radi - naše pismo je koliko-toliko fonetsko, ja bih lično više voleo da je koliko-toliko etimološko. Možda bi u prvo vreme sve to i predstavljalo problem kod čitanja, ali kad bi se ljudi navikli na to da npr. te predloge "pod", "iz", "bez" i u složenicama treba tako zabeležiti, mislim da ne bi bilo poteškoća. Nakon perioda navikavanja, naravno.
Citat:
Englezi su u vreme Šekspira "knight" fonetski čitali k'niht a "knife" k'nif; k se izgubilo iz usmenog govora ali je ostalo u pismu. Možeš li mi sada reći koliko to pomaže čitljivosti njihovog jezika ili koliko pomaže filolozima da pronađu koren tih reči?
Znao sam da će neko i ovo spomenuti ;)
Elem, ovo je dobar primer kako ne treba ići u krajnjost sa etimologijom. U stvari, engleski je isuviše evoluirao i njemu je zaista potrebna promena pravopisa. Čini mi se da je jedan engleski pisac i rekao da po sadašnjim pravilima čitanja npr. "fish" se može pisati i kao "ghoti", jer imamo "gh (f)" u "laugh", "o (i)" u "women", i "ti (š)" u "nation".
Dalje, kako se "o" različito izgovara u "to", "do", "go"...
Stoga mislim da ovaj tvoj primer nije baš najbolja paralela sa mojom idejom. Hoću reći, ja ne tražim od ljudi da izgovoreno "crno kneževo priviđenje" napišu kao "čarno knjaževo prividenije" ili sl ;)
Citat:
Zašto se ne piše "sporcki" umesto "sportski", ili "najači" umesto "najjači"? Zato što ljudi ipak izgovaraju to "ts" i "jj".
Delimično tačno. To "ts" i "jj" se čuju samo ako sporo govoriš ili date reči naglašavaš.
Citat:
Takođe, pismo je instrument sadašnjeg jezika,i ne duguje nikome da čuva davno zaboravljene oblike izgovora reči. Mi napredujemo... hm... mi se menjamo, možda je bolje tako reći, a sa nama treba da se menja i jezik.
Ponavljam, nije mi želja da se u našem pismu pojave "jat" i ne znam kakva slova, kao ni da se u jezik vrate reči iz 17tog, 18tog, 19tog veka, već da sve estetski lepše izgleda, bez mnogo konfuzije i nelogičnih pravila. Zašto u rečniku sve "pod-" složenice ne bi bile jedna ispod druge. Zašto "bez-" složenice ne bi bile jedna ispod druge? Ovako se mogu naći pod "bez-", "bes-", kao i "bež-" i "beš-"...
Toliko za sada od mene.
Pozdrav
[Ovu poruku je menjao Emilio Ranchez dana 14.04.2005. u 17:10 GMT+1]