Devojčice i dečaci postavljaju sto. Ne zaboravljaju ni svećnjake. Sve je veoma svečano, bez obzira na to što se nalazimo u školskoj kantini. Deca nas pozivaju da im se pridružimo i probamo riblju čorbu i jedan od, kako kažu, njihovih omiljenih ribljih specijaliteta. Sa nama za sto sedaju i nastavnici. Jelo je veoma ukusno. Pitamo šta se slavi i ko je domaćica. I onda shvatamo da smo zapravo na času domaćinstva. Po završetku obeda, đaci su raspremili sto, oprali sudove, počistili pod.
Ovako se uči u školama u Finskoj koje smo kao gosti finske vlade nedavno posetili. Domaćinstvo deca obavezno uče od osmog razreda devetoletke, ali mogu da počnu da uče i ranije. Zavisi od školskog nastavnog plana i programa koji prave nastavnici, a prihvata ga opština. Roditelji se o tome obaveštavaju. Ta fleksibilnost je zapravo osnovno obeležje finskog obrazovnog sistema koji ćemo pokušati da prikažemo, jer su finski učenici briljirali na jednoj od međunarodnih provera znanja đaka.
Pogrešan trenutak
Prema nedavno objavljenim rezultatima sa polaganja „pisa” testova koje je OECD prošle godine organizovao i sproveo u 41 zemlji u celom svetu, učenici iz Finske su šampioni, dok su đaci iz Srbije neslavno prošli. Sa Balkana su „pisa” testove rešavali jedino devojčice i dečaci iz Srbije. Ovo testiranje se radi svake treće godine. Već se najavljuje da će sledeći put sa Balkana, osim naše dece, učestvovati i njihovi vršnjaci iz Crne Gore, Hrvatske i Slovenije.
Učenici su se lane nadmetali u četiri kategorije:
- matematici,
- prirodnim naukama,
- rešavanju problema i
- tumačenju pročitanog teksta.
U svim ovim kategorijama Finci su po pokazanim znanjima i veštinama u vrhu – ili su osvojili prvo mesto ili zauzeli neko od prva tri mesta. Zato se i smatra da su najbolji. Veoma dobre rezultate su pokazali i učenici iz Hong Konga, Koreje, Japana. Recimo, u testiranju iz matematike mladi iz Hong Konga bili su bolji od Finaca i osvojili su prvo mesto.
Đaci iz Srbije su iz matematike na „pisa” testovima na sedmom mestu, ali otpozadi. Dakle, zauzeli su 34. mesto, ali ako je za utehu ni
Amerikanci se nisu proslavili sa 29. mestom(Koliko je broj racunara u amercikim skolama i osposobljenost njihovih kabineta?). Po tumačenju pročitanog teksta naša deca su na petom mestu, ako se rang lista čita od kraja. Ni u takmičenju u ostale dve kategorije nisu slavnije prošli.
Testiranje u našoj zemlji tehnički je organizovao beogradski Institut za psihologiju, uz podršku ili pokroviteljstvo ondašnjeg sastava Ministarstva prosvete i sporta Srbije. Bar to tako sada izgleda, s obzirom da sadašnji ministar prosvete dr Slobodan Vuksanović i njegovi najbliži saradnici kažu da nisu zvanično obavešteni o učešću pomenutog Ministarstva u sprovođenju testiranja, niti o rezultatima testa, kao ni o načinu organizovanja ove provere učeničkih znanja.
Finoća nije proverena
Sadašnje prosvetne vlasti, ali i mnogi stručnjaci za obrazovanje, pre svega pedagozi, ukazuju da su naša deca u lošem trenutku testirana, jer su se deceniju i više školovala u nenormalnim uslovima, u izolaciji i pod bombama. Upozoravaju, takođe, da se ne može na osnovu rezultata testiranja govoriti o valjanosti školskog sistema. Škola nije samo obrazovna, već i vaspitna ustanova, a to, vele, „pisa” nije merila. Zatim sticanje znanja zavisi i od opremljenosti škola, a ne samo od metoda rada i sposobnosti nastavnika. Zavisi i od mnogih političkih i socijalnih faktora, tačnije, uslova u kojima deca rastu i uče. Zagovornici škole za koju se, sa svojim saradnicima, zalagao profesor dr Gašo Knežević, kada je bio ministar prosvete, smatraju da ovaj fijasko naših đaka nedvosmisleno ukazuje na to da školu treba odmah u potpunosti reformisati upravo onako kako su to oni svojevremeno zamislili.
Bez želje da prosuđujemo i presuđujemo, ovom prilikom ćemo ukazati na, za nas, najzanimljivije osobine obrazovnog sistema Finske.
U Finskoj se u školu polazi sa sedam godina, ali može i sa šest i sa osam. Osnovna škola traje šest godina, niža srednja – tri. Niža srednja škola je obavezna za svu decu i zajedno sa osnovnom čini devetogodišnje obavezno obrazovanje, odnosno, devetoletku. Ali svih devet godina se može, ali i ne mora pohađati u istoj zgradi. Najčešće su osnovne škole (prvih šest razreda devetoletke) u jednoj zgradi, a sedmi, osmi i deveti razred devetoletke (niža srednja škola) smešteni u zgradi u kojoj je i gimnazija. Može da bude i svaka obrazovna celina u posebnoj zgradi, uključujući i gimnazije i stručne škole.
Aleksandra Brkić