Citat:
BuzzLightyear: Ne razumem zašto nervni slom ako neko nešto ne zna. Ne mogu svi da znaju sve.
Imam neku svoju teoriju vezanu za to ...
Zato sto je u nasoj sredini tolerancija prema ljudima razlicitim od vecine strani, nepostojeci koncept. A to je tako jer tokom istorije nismo emotivno sazreli kao nacija. Neki tvrde da je to zbog slabe ekonomije, siromastva, 90-ih, komunizma, Turaka, Nemaca, Madjara ... sto se opet po mom misljenju svodi na emocionalnu nezrelost, jer su emotivno nezrelom coveku uvek drugi krivi za sve.
Da pojasnim. Sirom sveta, u svakom vrticu, jaslicama, skoli itd. postoji poneko dete koje je razlicito od vecine druge dece po bilo cemu. Decak koji je fizicki slabiji ili sporije trci od drugih decaka. Devojcica koja je niza i deblja (ili visa i mrsavija) od ostalih devojcica. Dete koje je druge boje kože, drugacijeg oblika ociju, nosi naocare ili zubnu protezu, muca, ima cudne tikove, copa na jednu nogu jer je rodjeno s kracom i duzom nogom. Takvu decu vrsnjaci maltretiraju. I to nije samo u Srbiji. Medjutim, ono sto kasnije biva razlikuje se od drustva do drustva.
U emotivno zrelim drustvima roditelji, nastavnici, pedagozi, skolski psiholozi itd. daju sve od sebe da decu nauce toleranciji, postovanju, mirnom resavanju konflikata, kontroli emocija. U njihovim skolama postoje citavi predmeti na tu temu, izgube i po godinu dana da se takve pojave sprece. Niko ne uspe to do kraja, ali ipak tokom odrastanja deca postepeno nauce da postoje razliciti ljudi, da necije misljenje moze biti totalno razlicito od naseg, da svakoga treba saslusati, da svakome treba dati sansu itd. U takvim drustvima deca se odgajaju s idejom ranog razdvajanja od roditelja i ranog osamostaljivanja, odnosno ranog preuzimanja odgovornosti za sopstvene postupke i sopstveni zivot.
U emotivno nezrelim sredinama vladaju autoritarni odnosi s primenama darvinizma. Moze postojati samo jedno misljenje, jedna religija, jedna nacija, jedan vodja ... bilo kakvo odstupanje od toga je zabranjeno i za to slede - kazne. Cesto vrlo surove kazne. Dete mora da slusa roditelja. Zena mora da slusa muza. Nema tu uopste pitanja volis ili ne volis, moras da volis inace sleduju batine. Ucenik mora da slusa nastavnika. Student mora da uci samo ono sto mu je profesor napisao u udzbeniku. Radnik mora da slusa sefa. Gradjanin mora da slusa preCednika. Svi su kao vojska. U drustvu moze postojati samo jedan model zivota, sve ostalo se ismeva, marginalizuje, osudjuje. Svako drugaciji je dezerter, pobunjenik, otpadnik ... a za takve zna se sta im sleduje. U takvim drustvima, zapravo, ljudi ostanu na mentalnom nivou obdanista - drugacija deca se udaraju, sutiraju, izopstavaju - ti isti odnosi vladaju i medju odraslima. A kada neko dostigne dno - zgazi ga da ga nema. Opstanak vrsta. Zakon prirode. Jaci tlaci, slabiji odumire. Sta hoces vise, bre? Sta ti nije jasno, batice? Darvin je to, batice! Imas problema s tim, batice? I bas zato u takvim sredinama ljudi se vezuju za roditelje do njihove smrti, tesko se osamostaljuju, jer su im matorci neka vrsta zastitnika. Takvima su uvek drugi krivi za njihove probleme, jer se plase da uzmu volan svog zivota u svoje ruke.
Bas tako je i sa jezikom. Moze postojati samo jedan (beogradski) akcenat, sve ostalo se ismeva u stilu "2 padeza i 3 mladeza", kada cujemo stranca koji prica srpski to nam para usi ... I da, stranac je stranac, on nije "svoj na svome", sram ga bilo sto zaradjuje vise od nas, sto je bolji od nas ... Ili: sta mu vredi sto je bolji, kad naopako prica, kad ima tezak akcenat, kada "nikada nece nauciti srpski". Dok recimo samo Englezi imaju na stotine sopstvenih akcenata, koje ljudi van Engleske ne mogu da pohvataju (Ameri ih gledaju belo i pitaju se koji je to jezik). I nikome to ne para usi. Niko nikada ne kaze kako ti neces nikada nauciti engleski. Zapravo, nije ih briga sve dok te razumeju.
Na duze staze:
Emotivno zrela drustva su sposobna da odaberu sebi prave lidere koji ce ih voditi u smeru napretka i boljitka.
Emotivno nezrela drustva biraju autoritarne licnosti, veoma cesto mentalno izopacene, koji ih po pravilu vode u sigurnu propast.
I tu leka nema.