Ma još je gore ako ti se sa on-premise varijantom desi nešto kao npr. onima u Novom Sadu (ransomware), koliko god da si para potrošio na opremu, ne vredi ništa ako ne platiš ljude.
Zato i postoji onaj primer MS SQL-as-a-Service koji je skuplji nego da zakupiš virtuelnu mašinu sa instaliranim Win i SQL Serverom, jer za ovo drugo ti treba solidan admin za bazu, dok za ovo prvo nema da brineš oko administracije i zaštite.
Sve ima svoje prednosti i mane, ali je sigurno da će tamo neki Cloud provajder problem rešiti brže nego neko ko ima server u lokalu i recimo pukne mu neki mrežni uređaj, ruter, ploča na serveru, prođe prenapon (uprkos nekom UPS-u) i sve spali, itd. Ili, na kraju krajeva, uradi se ažuriranje OS-a ili aplikacije, i onda sve pukne.
Ako hoćeš 100% redudantnost sa lokalnim serverima, to može da košta baš mnogo, plus da platiš nekoga da o svemu tome brine. To ima smisla do neke granice. Evo, na primer, za jednu banku ovde, kad je zaposleni dopunio bankomat pa morao da izađe napolje i ubaci svoju karticu i unese neke podatke (ne znam da li noviji bankomati imaju pos terminal unutra koji može da koristi službenik koji dopunjava bankomat novcem), tek iz 3-4. pokušaja je uspeo da uradi šta je morao, jer je pucala veza zbog nekih problema tih dana - kaže, glavni server je u Briselu i praktično sve transakcije sa bankomatom idu preko tog servera. Dakle, ne mora da pukne konekcija negde na lokalu, može na međudržavnoj magistrali (backbone) ili tamo gde je taj server, praktično bi sve ekspoziture bile paralisane.
Ali, to je za banke verovatno prihvatljiv rizik u poređenju sa uštedama na administriranju i održavanju.
Blessed are those who can laugh at themselves, for they shall never cease to be amused.