Moram priznati da sam malo prenaglio u odgovoru na početni post teme, i to zato što sadržina posta ne odgovara naslovu teme.
Naime naslov teme je "kupovina kuće koja je u vlasništvu države" a zapravo, radi se o kući koja je u privatnom vlaništvu (valjda ?!? - pozivam pokretača teme da tu da konkretan odgovor) a zemljište na kojem je kuća je u državnom vlasništvu.
Naslov teme me je naveo da dam komentar kakav sam dao, i naveo sam da notar svakako ne bi overio kupopodajni ugovor ako fiziko lice prodaje kuću a nije vlasnik iste, već država.
Kako se diskusija na temu razvija, kapiram da sam prenaglio. Jer, mnogo je kuća u privatnom vlasništvu sagrađeno na "gradskom zemljištu".
Činjenice koje bi trebalo uzeti u razmatranje:
1. Da li je kuća, dakle građevina u vlasništvu prodavca "1/1". Naravno, može biti i više vlasnika (braća, sestre drugi naslednici, ali da svi budu u ugovoru)
1.1 Ako nije, onda naravno odustati od kupovina,a takođe, ni notar neće da overi kupoprodajni ugovor.
1.2 Ako jeste, onda možemo da razmatramo vlasništvo nad zemljištem na kojem je kuća sagrađena.
2. Zemljište
Ovde stvari postaju mutne.
2.1. Da li je ta kuća u nekom naselju u kojem je mnogo kuća, a zemljište nije u vlasništvu vlasnika kuća? Ako jeste, onda, rizik kupovine ne postoji, jer niko u neće da ruši čitavo naselje. Štaviše - vlasnik kuće je u plusu, jer ne treba plaćati porez na vlasništvo zemljišta. Nekog lepog dana, kad se proces legalizacije završi (na kukovo leto) ta parcela, ili deo parcele preći će u vlasništvo vlasnika kuće.
2.2. Ako je ta kuća na nekom, relativno usamljenom zemljištu, "nigde nikog okolo", onda postoji realna mogućnost da država potražuje pravo raspolaganja nad svojim zemljištem iz bilo kog razloga, i rizik prisilnog rušenja kuće postoji.
OTPOR blokadi ulica, OTPOR blokiranom Beogradu, OTPOR blokiranoj Srbiji