Da, to je uspeh, jer sad se ide na koliko-toliko razumne troškove i neki dugoročni cilj, a tada je bila poenta samo da se ode tamo, pa koliko košta neka košta, samo da se pobedi zli komunistički SSSR, jer bi u suprotnom komunistički pokret u SAD uprkos hapšenjima i proganjanju pristalica možda dobio širu podršku u narodu.
Sad bi bilo besmisleno potrošiti 300 milijardi dolara samo da se ljudska posada pošalje na nekoliko sati do Meseca, čisto bacanje para, mada i onda je bilo, ali su motivi bili drugačiji.
Drugo, mnogi rezultati dobijeni kroz istraživanja za svemirski program kasnije su iskorišćeni za nove tehnologije koje su našle primenu u civilne svrhe, tako da to nije tek tako bačen novac. Ko misli da je tako, neka se zapita zašto svetski lider u novih tehnologijama nije neka afrička država, ili zašto to nisu Srbija i Bugarska, ili pak Ukrajina. Ili, eto, Kazahstan, pošto je Bajkonur na njihovoj teritoriji.
Uostalom, ako jednog dana bude pronađena neka nova tehnologija zasnovana na fizici koju danas još uvek ne poznajemo, to sigurno neće biti u Srbiji ili nekoj afričkoj državi, a to dugoročno znači da ćemo opet MOŽDA dobiti da sklapamo neki novi "500L" za spora putovanja do Meseca ili Marsa, a ono na čemu se najviše zarađuje ostaće da se proizvodi u državama koje su decenijama ulagale u istraživanja i nauku neuporedivo više nego mi, jer nisu gledali direktnu korist od danas do sutra.
Blessed are those who can laugh at themselves, for they shall never cease to be amused.