Ma OK je sve to, stvar navike.
Kad ne premeštam, reimenujem ili radim neke slične operacije sa fajlovima, lakše mi je FE, TC mi smeta što kad se vratiš na particiju na kojoj si prethodno bio u nekom 10-om podfolderu, on ti ponovo otvori njega i ako ti ne treba (kad ti treba, ok, to je super), zato mi je brže sa FE, jer uglavnom za posao sve držim u jednom folderu koji sadržu 7-8 foldera po rednim brojevima, maltene žmureći znam gde mi šta stoji.
A kad npr. radim sa folderima gde su mi fotografije, onda koristim TC ponekad, ali uglavnom ACDSee pošto sam u njemu podesio "rename" alat tako da od podataka iz EXIF-a napravi nazive "yyyy-mm-dd-hhmmss".
Paint i Photoshop nisu za poređenje, Paint nema čak ni elementarne mogućnosti za obradu bilo kakve bitmapirane slike, a kamoli fotografije, a Photoshop je (iako ga i sam koristim) za većinu overkill, ima besplatnih alata koja većini običnih korisnika završava posao.
Ja sam više pričao o načinu uopštenog rada na računaru, a tu ima dve ekstremne grupe ljudi - jedni koji su lenji da nauče par elementarnih stvari (npr. FE može da se otvori sa Win+E, a ljudi izvlače prečice na desktop i taskbar, dok neki čak stalno otvaraju folder tako što kliknu na MyComputer...).
Svako je navikao na neki workflow, više ili manje dobar ili loš, a koji mu se čini najbržim i najlaganijim, bitno je samo da se ne radi sve baš "peške"... ekstreman primer neefikasnog rada imao je jedan profan dok sam studirao - on kad otvori 2 Word dokumenta da iz jednog nešto kopira u drugi, ima sledeći "workflow":
- u prozoru/dokumentu iz koga kopira selektuje šta treba, desni klik, Copy;
- minimizuje taj prozor;
- maksimizuje drugi prozor (na početku je on maksimizovan, ali ga nakon prvog "pejstovanja" minimizuje) i u njemu uradi desni klik, pa "paster";
- minimizuje taj prozor, pa maksimizuje onaj iz koga kopira, i sve iznova.
- a kopirao je često posebno tekst, posebno formulu, posebno sliku, umesto da prekopira celu stranu ili npr. tekst jednog zadatka sa rešenjem pa u drugom dokumentu obriše neki red koji mu ne treba.
Kad sam hteo da mu pokažem da ne mora da radi minimize/maximize, samo klikne na taskbaru na drugi prozor, ili čak podesi prozore da ne budu preko celog ekrana, nego da se oba vide bar delimično pa samo klikne na onaj koji mu treba, on kaže:
- ma ne mogu ja to da zapamtim, navikao sam ovako!
To nije čak ni lenjost, ne znam kako da nazovem to, možda psiholozi imaju adekvatan termin (bandoglavost?), ali to je baš ono ekstreman primer.
Uglavnom, vremenom sam naučio da ne insistiram na menjanju navika drugih, to je često uzaludan posao, jer koga zanima da nauči da nešto uradi brže, efikasnije i kvalitetnije, pitaće - oni koji ne pitaju, nisu zainteresovani da bilo šta nauče, nego svaki put kad im nešto treba, zapitkuju, zivkaju telefonom, itd.
A sad čak i Office ima online Help na srpskom, samo treba ukucati na Google Search.
Uostalom, neka ljudi rade naopako i na način tako da im treba 5 puta više vremena da nešto urade, njihova stvar, samo mi je žao što nisam negde u nekoj državnoj administraciji nadređen onima koji su zatrpani poslovima koji se rade na računaru, pa da im odredim norme tako da bi sami pitali da im se pokaže kako da nešto urade brže i efikasnije.
Blessed are those who can laugh at themselves, for they shall never cease to be amused.