Proizvođačima hardvera koji rade embedded Linux, GPL ne smeta i vraćaju doprinos, ako nešto menjaju.
GPL nad GCC-om ne smeta razvijaocima softvera jer dozvoljava proizvoljno licenciranje programa rađenih GCC-om.
Najveći nedostatak GCC-a je što nema verziju za Windows.
Takođe, clang može da kompajlira program u native ili u llvm bajtkod. U drugom slučaju se taj bajtkod prevodi u native na mašini na kojoj se pokreće i optimizuje se za nju.
Naravno da ako neko želi da menja i nadograđuje kompajler, da licenca igra ulogu.
Da se vratimo na temu.
Svaka organizacija je duhovna tvorevima. Ne može se opipati. Ima osnivače, koji su ljudi koji su je osnovali, kao i predstavnike, koji su ljudi sa pravom vršenja pravnih radnji u ime organizacije.
Organizacija je pravno lice. Kada kažemo da neka organizacija ima nešto, to znači da apsolutna prava na to glase na organizaciju.
Kada kažemo da neka organizacija radi nešto, to znači da to nešto rade neki ljudi u ime i za račun te organizacije i da su predstavnici te organizacije saglasni sa tim.
To važi bez obzira da li se ta organizacija zove FSF ili MS.
Šta radi MS? Pa, proizvodi softver, plaćajući ljude za to i posedujući apsolutna prava nad tim, pri čemu je izvor prihoda prodaja.
Šta radi FSF? Pa, pravi GNU, plaćajući ljude za to i posedujući apsolutna prava na to, pri čemu su izvor prihoda dobrovoljni prilozi.
Nije bitno koji su zaključci izvučeni, već kako se do njih došlo.