Najlakše ti je da uzmeš primer sa 2 identična kondenzatora.
Napon V je količnik naelektrisanja na elektrodama i kapacitivnosti, tj. V = Q/C, i to važi za parametre na jednom kondenzatoru u stacionarnom stanju (tj. nema više proticanja struje, inače bi morao da koristiš diferencijalni i integralni račun).
Međutim, greška koja se često pravi kod redne veze kondenzatora je sabiranje naelektrisanja na kondenzatorima, što je pogrešno. Kod stacionarnog stanja to nije očigledno, ali jeste kod prelaznih procesa. U rednom kolu ako protekne ukupno naelektrisanje Q, to naelektrisanje se nalazi na pločama svakog od redno vezanih kondenzatora. To je slučaj kod paralelne veze, gde se naelektrisanje Q koje daje npr. baterija rasporedi na N paralelno vezanih kondenzatora tako da na svakom od njih bude Q/N.
Dakle, ako su redno vezana 2 kondenzatora, ukupno Q je jednako naelektrisanju na svakom od njih, tj. Q = Q1 = Q2. Na krajevima grane u kojoj su redno vezani kondenzatori ukupan napon je V, a na svakom kondenzatoru je polovina tog napona (ako su identični), a ako su različiti, tada je V = V1 + V2, pa je Q/Ce = Q/C1 + Q/C2, pa se deljenjem sa Q dobija da je 1/Ce = 1/C1 + 1/C2, odakle je Ce = C/2 ako su kondenzatori identični.
Kod paralelne veze je napon na svim kodenzatorima isti, ali se naelektrisanje deli na sve njih, pa ako imamo 2 paralelno vezana kondenzatora, tada je Q = Q1 + Q2, a pošto je Q = C*V, tada je Ce*V = C1*V + C2*V, pa je Ce = C1 + C2.
Blessed are those who can laugh at themselves, for they shall never cease to be amused.