Ova pitanja koja su pokrenuta na nekoliko poslednjih strana izlaze iz okvira same teme, pa bi se to moglo izdvojiti u posebnu. Ne mora, ali može.
Drago mi je da većina učesnika sada konačno shvata o čemu ovde pričamo, odnosno da stvari nisu crno bele. U načelu, stvar je društvenog dogovora kako organizovati državu ako govorimo o poreskoj politici, pravima radnika, minimalnoj ceni rada, socijalnim davanjima itdisl. Grubo rečeno, na jednom polu imamo jaku socijalnu državu i državni intervencionizam, a na drugom deregulaciju i liberalizam. Potpuno je legitimno zalagati se za jedno ili drugo, ali bi trebalo imati i jasnu svest o tome šta su prednosti, a šta mane svakog modela(i jedan i drugi imaju i prednosti i mane). Osim toga, trebalo bi se i pridržavati tog društvenog ugovora i ako tako mogu da kažem, igrati fer, a ne kvarno. Šta hoću da kažem? Poštovanje zakona nije stvar bilo čije dobre volje ili želje(kako neki tumače), već obaveza. Ako se društvo saglasilo da svi uplaćuju u jedan fond za zdravstvo ili obrazovanje srazmerno prihodima, kako bi svi imali zdravstvenu zaštitu ili obrazovanje u istom obimu i kvalitetu, onda bi se toga trebalo pridržavati. Mnogi su već postavili pitanje u stilu: pa ja zarađujem deset hiljada evra mesečno, a dobijam isto kao i onaj koji ima trista? Hm, tvoj problem. Hoću reći, ova pitanja ne rešavaju radnici i poslodavci između sebe, ovo su pitanja o kojima odlučuje celokupna zajednica. Postoje dobri razlozi zašto se stvari tako uređuju, ali da ne idemo toliko u širinu. Postoji mnogo nijansi, ali su karakteristični primeri za jedan i drugi model USA i EU.
Citat:
brux002:
To jeste problem ako poslodavac tera zaposlenog da tako radi. Sve sto je prisilno je lose i treba kazniti/spreciti.
Nema šta da poslodavac tera ili ne tera zaposlenog da radi na ovaj ili onaj način. Poslodavac je dužan da poštuje zakonske propise.
Citat:
brux002:
Medjutim ako i poslodavac i radnik zele tako da posluju tj ako se radnik svesno odrice svih privilegija i safety nets koje mu redovno zaposlenje pruza (socijalno, penzija, zdravstveno, ...) i zeli da bude angazovan kao preduzetnik onda to nije problem.
Prvo. Ovde ne govorimo o privilegijama, govorimo o pravima. Drugo. Privilegiju da zatvori put za saobraćaj kojim se vozi ima predsednik države. Mi ostali smrtnici imamo pravo da se vozimo poštujući odgovarajuće propise. Treće. "Zaposleni" koji radi kod poslodavca "kao preduzetnik" je de facto radnik(zaposleni), ali nema nikakva prava kao radnik, jer on i nema ugovor o radu. Nema platu, pravo na godišnje odmore, praznike, otpremninu, jer on isporučuje proizvod/uslugu svom "poslodavcu". Zanemarimo za trenutak što je protivzakonito, to je suluda/šizofrena situacija. Četvrto i najvažnije. Ti ne možeš da se odrekneš svojih prava, čak i ako to želiš. Nisi ni svestan svih posledica koje proističu iz tvog stava. Kada bi stvari funkcionisale kako si ti zamislio, radio bi danas isti(ili verovatnije mnogo lošiji) posao za manju platu petnaest sati dnevno, bez prava na pauzu, odmor, slobodan vikend i slično. Prilično lepa situacija, prosto ti i tvoj poslodavac biste bili slobodni da napravite takav ugovor i ti bi to "želeo".
Ne mogu da shvatim i nije mi jasno, kako danas ljudi mogu da imaju ovakva shvatanja. Pa samo do pre dvesta godina, izrabljivana su deca u fabrikama ili na poljoprivrednim imanjima po petnaest sati dnevno.
Citat:
brux002:
Veci je PROBLEM kad se drzava mesa u dogovor 2 pojedinca i kaze - "ne moze tako kako ste se vi dogovorili i kako vam obojici odgovara, mora ovako kako ja kazem ili idete u zatvor".
Cena životu u društvu mora da se plati, to je ono što se teško može poreći. Ne verovao ti ili da, država te štiti, a štiteći tebe štiti i druge pojedince tj. sebe(društvo). Nedavno sam u komentarima na jednu vest pročitao mišljenje slično tvom. Otprilike, kaže čovek, šta je problem da poslodavac i radnik zaključe ugovor o radu gde bi radno vreme bilo deset petnaest sati. Hm, mislim da ovo nije potrebno komentarisati.
Citat:
brux002:
Po meni tako i treba da bude.
Po meni ne, ali to je posebna tema, tj. stvar dogovora.
Citat:
brux002:
Porez mora da se plati (mada ne ovako veliki) ali ostale usluge drzave treba da budu opcione.
Kao što rekoh, to bi trebalo da bude stvar dogovora.
Citat:
brux002:
Zdravstveno i penziono su samo usluge koje je privatni sektor mnogo kvalitetnije resio.
Nisam baš siguran u to, ali ako je društvo saglasno, ja kao pojedinac tu ne mogu ništa. Mogu da se prilagodim ili da uzmem drugi pasoš.
Citat:
brux002:
Pa onaj ko zeli da koristi usluge drzave - neka izvoli. Onaj ko ne zeli - moze da koristi privatno ili ne koristi uopste.
Nemam ništa protiv, ali mi se "javlja" da bi mnogi od vas koji zastupate taj stav plakali za onim što sada imate.
Citat:
brux002:
Poenta je da nije moralno terati ljude da placaju uslugu koju ne zele.
Poenta je da to nema veze ni sa kakvim moralom, nego je stvar društvenog ugovora.
Citat:
brux002:
Naravno da treba da postoji socijalni program za najsiromasniji sloj drustva i decu bez roditelja koji bi dobili zdravstvenu zastitu ali on treba da se finansira kroz porez. I tu bih cak dozvolio tim ljudima da mogu da biraju da li zele drzavno osiguranje ili privatno. U fazonu - "imate mesecno 10.000 din na raspolaganju, vi birajte koji cete zdravstveni sistem da koristite".
Razumem da ti kažeš kroz porez, ali ovo ipak liči na apel za humanost. Taj apel je deplasiran i ne može da dobaci daleko, bolje reći ne može ništa. Evo, puni su portali naslova "Pomozimo (ime) da ode na operaciju". Šta se onda događa? Sirotinja odvaja od usta da da neku crkavicu, dok se tajkuni baškare u svom bogatstvu. To nije humano društvo i moja malenkost odbija da bude deo te pozorišne predstave. Jedino što bi tako mogao da finansiraš je sistem: plati ili umri.
Citat:
brux002:
Cinjenica je da nijedan drzavni zdravstveni sistem na svetu nije bolji od privatnog i ne vidim razlog da on postoji uopste...
Rekao bih da imaš problem sa sagledavanjem činjenica. Nekoliko puta si demantovan na temi.