Pa eto, statistika te demantuje, ipak se burnout desava uglavnom u tacno odredjenim godinama i statistika se potpuno poklapa sa gore napisanim - pre tridesetih ljudi brzo napreduju i zadovoljni su progresom, posle tridesetih ljudi razviju kurcoboljiu i zabole ih za napredovanje, taj period tranzicije je kritican.
Pa statistika me ne demantuje, nego upravo potvrdjuje ovo sto sam rekao, da nema veze sa psihofizickim padom coveka, nego da duzim boravkom na poslu koji stvara stres. A razloge za stres moras sam da potrazis ili uz pomoc psihologa, ljudi imaju dobre poslove, u dobrim firmama, sa dobrim kolegama, dobrom platom, ali imaju osecaj da su zapostavljeni, da njihov rad nije dovoljno cenjen u odnosu na kolege itd. i ulecu u negativnu spiralu polako, posle 2-3g puknu i odu.
Recimo u jednoj od firmi u kojoj sam radio, uveli su statisticki nadzor koliko ko radi - koji je po misljenju radnika, vrlo neobjektivan, svi su nastavili da rade za iste plate, u istim kancelarijama sa istim dobrim menadzerom, ali stvorio se pritisak da je vecina tima ubrzo otislo u druge firme.
Da se radi o psihofizickom padu, onda bi burnout imao statisticki sve vise i vise, kako se priblizavas penziji, a to nije slucaj.