Očigledno je problem što windoze ne vole čitanja, pisanja i brisanja po osjetljivim putanjama tipa program files, roota sistemske particije (pa i direktorija na sistemskoj particiji).
Prvo sam nadvladavao ovlasti (XE6 na win10) i pokretao BDS kao administrator i svašta-nešto da bi na kraju jednostavno sve važne, lib, build i sl. putanje delphija i dodatnih komponenti jednostavno odvukao na zasebnu particiju.
Nekad davno sam D6 i d/ držao na zasebnoj particiji i sve vezano za razvoj instalirao tamo, no prešao sam na "tamnu stranu" i počeo novije alate instalirati u programsku putanju da bi evo na kraju požalio i vratio se dobrom starinskom konceptu.
Slično je bilo s "blagodatima" windoza tipa registrija. Nekad sam sve držao po INI datotekama i bilo je super, onda sam se "spametio" i počeo držati po registriju (zgodno za postavke zaebnih usera). Potom su došle zločestije verzije OS-ova. koje su sve restriktivnije prema takvim stvarima i opet sam požalio. Na kraju sve držim u vlastitim xml fajlovima koji su mi se pokazali idealnima za tu namjenu, razne db usere i sl. držim isključivo u svojoj bazi (isto iz jedne bivše firme nosim uspomenu gdje je moj prethodnik na SQL serveru korisnike programa definirao kao MSSQL logine, pa kad rikne server ili nešto migriraju imaju poprilične probleme). I tako... uzdaj se u se i svoje kljuse, a pusti se primamnjivih M$ navlakuša pa tako i ovo sa sistemskim putanjama windoza i Delphijem.
God is real unless is declared as integer.