Citat:
Ivan Dimkovic: Ali jezik se ne "cuva" vec se koristi.
"Cuvati" jezik je isto kao i "cuvati" sunce da ne zadje. Jezik se menja sa vremenima i potpuno je iluzorno ocekivati da ce necije "smernice" spreciti menjanje jezika u kom god smeru da se to desava.
Ne razumeš Dimkoviću, ja nisam protiv menjanja jezika niti sam ikad bila, ali sam protiv uništavanja našeg jezika zamenom sa stranim rečima
Čuvanje jezika se odnosi doslovno na čuvanje naših reči. Nisam za to da se naše lepe reči zamenjuju tuđim. Zašto su tuđe reči bolje?
Apsolutno se slažem da ne treba da govorimo oblicima reči iz vremena Stefana Nemanje, ali Stefan Nemanja je izrekao misao koja je jasna i nije
zavisna od oblika reči kojim je iskazana, ali srpskih reči ako hoćemo da budemo Srbi - ne bezlično i formalno nego po nečem u čemu se razlikujemo
od drugih naroda.
Nisam zagovarala takav način govorenja jer jesam za evoluciju srpskog jezika, ali srpskog.
Zašto se Srbi u Beogradu zgražavaju nad rečju zemljopis kada je ona jednako stvorena kao reči pravopis ili rukopis?
Zašto se umesto povijesti upotrebljava reč historija? Povijest je srpska reč i ništa joj se ne može zameriti. Razmisli o tome kako je nastala!
Treba li da kažemo geografija i historija i da "evoluiramo" u tom smeru tako da sve srpske reči zamenimo stranim tuđicama?
Po tim i takvim rečima nismo Srbi. Gubimo identitet. Postajemo neki narod bez oznake - bezličan narod jer po čemu smo narod?
Šta je tvoj cilj? Za kakvu evoluciju srpskog jezika se ti zalažeš? Za evoluciju srpskog jezika tako da ne bude više srpski?
Odgovor je jasan i nedvosmislen - dao ga je Jovan Sterija Popović.