A evo i nastavka never-ending-storija.
11) Preselite se u nemačku, registrujete se, otvorite bankovni račun, naučite šta se ovde jede, gde se kupuje, snađete se na poslu, upoznate sve kolege, ...
12) Kada je 11 gotovo (a nama je trebalo oko mesec dana, nisam hteo da žurim), pošaljete mejl uredu za strance u nameri da zakažete termin
13) Stigne vam pismo sa datumom, informacijom da ponesete fotografiju, nešto novca i pasoš.
14)
Ovde nađete formulare i popunite (meni su tražili samo jedan)
15) Napravite kopije dokumenata, diplome, ugovora. Kažu da i oni kopiraju, ali meni je bilo lakše samo da im dodam kopije
16) Odete u ured za strance i čekate vaš broj. Mene je gospođa pitala kako stojim sa nemačkim, a na moje malo, nastavila da lepo i uljudno priča engleski
17) Tamo vam izmere visinu, boju očiju, uzmu otisak prsta, itd. i kažu vam da odete nazad u čekaonicu i da će vas pozvati
18) Daju vam karticu za plaćanje koju treba da ubacite u automat, potvrdu sa datumom i brojem kada da dođete po vašu karticu (7 nedelja u mom slučaju)
19) Odete do Kassenautomata, platite koliko treba i završili ste