Nazalost, u Srbiji se vise sumnja u necije dobre namere nego sto se veruje.
To se vec odmah moze videti po par komentara i na ovoj temi (btw organizacija/institucija koja se profesionalno bavi temom nekog humanitarnog rada ili slicno, vise sati dnevno svaki dan i treba da dobije finansijsku nadoknadu za to. Inace, bi u suprotnom i doktor morao raditi besplatno jer se bavi humanitarnim radom.
Organizacije/institucije koje imaju takav obim posla, poput Crvenog Krsta, Javnih Kuhinja, Saveza Izvidjaca i sta ti ja znam ne mogu funkcionisati bez ljudi koji ucestvuju njihovom radu profesionalno.
Kad bi bilo vise ljudi koji rade tako da im je
rezultat merilo uspeha i da se to vise nagradjuje -sto finansijski sto moralno-, bilo bi Srbiji bolje.
Ali tesko je suprotstaviti se kulturi u kojoj je zaraditi nesto sto se povezuje sa nepostenjem, a predati novac tek tako nekom sigurno neka prevara i sa skrivenim namerama).
Ja sam deo jedne
grupe ljudi koja dobrovoljno se bavi transferom znanja uglavnom.
Bez licne nadoknade radimo, a projekte finansiramo od clanarine manjim delom i licnim prilozima, a polako sve vise konkurisemo kod raznih institucija, organizacija i firmi za sufinansiranje projekata koji postaju sve slozeniji i obimniji.
Svi ljudi rade dobrovoljno, pored svojih redovnih zaposlenja i uspeva im ;)
Inace, mozda jedna druga stvar bi bila interesantnija za Srbiju.
Moja deca su u jednom vrticu, koje je ustvari jedna roditeljska inicijativa, koja je nastala u nedostatku adekvatnog smestaja za decu do 3 godine roditelja koji rade.
Uz pomoc jednog fonda je iznajmljen prostor, dobijene dozvole, angazovana jedna vaspitacica, a dodatno finansiranje se vrsi manjom nadoknadom i stalnim angazmanom roditelja (organizovanje festivala, pijaca i sl gde se prodaju razne dzidzabidze koje prave sami roditelji) i gde svaki roditelj volontira jednom mesecno u vrticu, cime se smanjuju troskovi za minimum jednu platu za vaspitacicu koja bi u suprotnom bila potrebna.
Roditelji su izdeljeni u timove za kuvanje, cime su smanjeni troskovi ishrane, a postoje timovi za pronalazenje sponzora za pelene i slicno.
Moja generacija roditelja je skupila tokom godine novac za pravljenje igralista i sami roditelji su ga sredili, a sledeca generacija roditelja treba da nastavi rad za seb i neku buducu decu.
E to je dobar primer uklapanja volonterskog rada i licne inicijative sa komercijalnim poslovanjem.
Nedostatak Srbije je postojanje fondova koji bi masivnije podrzali takve stvari, ali to je drugo pitanje zasto u Srbiji nema fonda kao npr koji je nas podrzao a koji postoji preko 100 godina, a negde postoji i sta je to sto utice na to da se oni formiraju.