Najpre bih svima predložio upotrebu domaćih slova, jer su tako pisani tekstovi čitljiviji.
Citat:
#nik#: Mi svakako odlucujemo, i racunar na kraju krajeva odlucuje...
Računar radi isključivo onako kako je isprogramiran. Njegovo ponašanje je u potpunosti određeno ulazima (ako "ugrađeni" algoritam smatramo sastavnim delom tog računara). Tu nema nikakvog odlučivanja, jer nema slobode.
Sa druge strane, fizičko stanje u budućnosti nije u potpunosti određeno fizičkim stanjem u sadašnjosti. Jedino što je sigurno, to je da ukupan impuls i energija moraju ostati očuvani. U okviru toga, sve se može da se dogodi sa određenom verovatnoćom. To važi i za ljude, i za mašine. Dakle, neodređenosti postoje. U to su najznačajniji fizičari današnjice daleko ubeđeniji, nego u validnost ove ili one fizičke teorije.
Čoveka od mašine odvaja sposobnost aktivnog korišćenja tih neodređenosti. On može da bira neka od budućih mogućih stanja. Mašina, ne. Smisao verovatnoća je zapravo, koliko je teško ili lako nešto postići. Mi možemo realizovati ona stanja koja je dovoljno lako postići.
Mašina se pravi tako da se te neodređenosti mogu zanemariti, to jest da jedan ishod bude najverovatniji, tj. da šanse da se ne istvari taj ishod budu što manje. To će se u eri kvantnih uređaja promeniti. Međutim, ona neće "odlučivati" o tome u kojem će se stanju naći, već će se to dešavati u skladu sa zakonom raspodele verovatnoća mogućih stanja. Čovek te raspodele
ne mora strogo da poštuje. Priroda mu ne može "zameriti" niti za jedno stanje u kome su ukupan impuls i energija očuvani, jer su sva takva stanja moguća. Naravno, i on ima ograničenja u kojoj meri to može da radi. Priroda tih ograničenja leži u načinu na koji on to postiže.
Naša shvatanja se razlikuju u sledećem: vi smatrate čoveka
samo biohemijskom mašinom, a ja smatram da on ima i druge, metafizičke komponente. Štaviše, ne smatram da se tu treba zavlačiti u nekakvu doktrinu, zvali je religijom ili ne, već da
postojeće činjenice ukazuju na to.
Citat:
#nik#: Dalje, upotrebljavas izraz "robovi". To ocigledno ima neku negativnu
konotaciju, pa mi hajde objasni kako si dosao do toga da je cinjenica da
je nesto biohemijske prirode LOSE (i to eticki lose!)?
Smatram da je loše ako nemamo slobodu. Bolje je valjda da je imamo. No, slažem se da to nije argument u prilog postojanja slobode.
Citat:
#nik#: Da li je ameba rob "svojih" biohemijskih reakcija? (stavljam pod
navodnike zbog onog sto sam vec napisao --- nije ameba nekakvo bice koje
pored ostalih atributa poseduje i biohemijske reakcije, ne, ona upravo
jeste sistem biohemijskih reakcija).
Ne mogu sa sigurnošću da tvrdim za ostale vrste koje poznajemo da li imaju slobodu ili ne. Kada su amebe u pitanju, mislim, ali ne mogu pouzdano da tvrdim, da je odgovor negativan. Možda je, ali opet ne mogu da tvrdim, kod nekih viših organizama odgovor pozitivan.
Citat:
#nik#: A taj fenomen da mi opazamo da smo svesni (a pri tom niko da definise
sta je to svest --- dakle, o cemu uopste govorimo), moje je (i ne samo
moje, naravno) misljenje da je za to u najvecoj meri odgovorna
meta-kognicija (kognicija, rezonovanje, o sopstvenim kognitivnim
procesima). U meta-kogniciji nema, sa druge strane, nista misticno ---
sasvim nuzna posledica filogenetskog i ontogenetskog razvoja nervnog
sistema (preciznije razvoja formalno-logickog misljenja i simbolicke
funkcije). Mozda ces se iznenaditi ali mala deca uopste nisu "svesna" da su
"svesna", taj osecaj se razvija uporedo sa razvojem apstraktnog
misljenja i jezika.
Mala deca nisu svesna da su svesna, ali su itekako svesna da su dobila po guzi. Bitno je da su bar nečega svesna. Ja svoju svest opažam na primer time što
mislim da razumem vas i da kucam po tastaturi. Međutim, čak i ako ja na taj način pogrešno
mislim, to opet znači da ipak nešto
mislim itd. Ovde reč "misliti" nisam upotrebio u kontekstu razmišljanja, već u kontekstu svesti, odnosno
interpretacije raznih impulsa, signala, nadražaja, a ne samo
reagovanja na njih, što je mašini
jedino moguće.
Citat:
Shadowed: Ne, ne bi ispisivao na ekranu vec bi npr. odlucivao da li u odgovarajucoj meri ono sto je uradio odgovara onome sto je trebalo i zatim podesava prikaz tog slova tako da bude isti (ili bar slicniji) onome sto je trebalo da prikaze.
Citat:
Shadowed: Odlucujemo, ali je to odlucivanje odredjeno fizickim zakonima.
Za odlučivanje je neophodna sloboda. Ono što je uslovljeno nečim spoljnim (npr. nadražajima) nije slobodno, pa samim tim nije ni odlučivanje.
Nije bitno koji su zaključci izvučeni, već kako se do njih došlo.